10. 4. 2018. – 20. 4. 2018.
Galerija Arheološkog muzeja u Zagrebu, Pavla Hatza 6
11. 4. 2018. u 17:30h, Galerija Arheološkog muzeja u Zagrebu: predavanje Silvije Grav za učenike, studente i zainteresiranu javnost
Silvia Grav španjolska je fotografkinja i redateljica sa sjedištem u Los Angelesu. Kad je imala 18 godina, napustila je studij umjetnosti na prvoj godini, a njezin rad postao je poznat nakon što je objavljen u Juxtapozu, a potom i u mnogim drugim kulturnim časopisima i blogovima. Godinu dana poslije Flickr ju je odabrao kao jednu od „20 ispod 20“, dodijelivši joj nagradu koja se daje najboljim fotografima mlađima od 20 godina.
To je bila prilika da prvi put posjeti Sjedinjene Američke Države. Od tada živi i radi u Los Angelesu.
Umjetnica o sebi kaže:
“Ako pod stilom mislimo na estetiku, pretpostavljam da sam mješavina ljepote koju nalazim u svemu što vidim svaki dan, a pod time mislim, gotovo isključivo, na umjetnost drugih umjetnika. U vrijeme kad je mehanizam postao aktivan, postala sam svjesna svega što sam propuštala. Tada mi je stvarnost postala navika, rutina. Uvijek je bilo tako, ali do tada to nisam primjećivala. Napala me čudna praznina, a onda su počele i sve egzistencijalne krize i navale frustracije i motivacije... Naposljetku sam morala naslutiti da je jedini način da nešto promijenim - da napustim monotoniju gledanja kako dani prolaze a da ih ne cijenim - uključivao korištenje mašte. No to postoji samo u mislima, a meni je trebalo nešto više fizičko. I tu je došla umjetnost. A ja sam to mogla sažeti govoreći da je moj stil samo projekcija svijeta u kakvom bih voljela obitavati.»
Serija fotografija „O Holokaustu“ nastala je iz potrebe za dubokim promišljanjem o jednom od najstrašnijih događaja u suvremenoj ljudskoj povijesti – holokaustu. Fotografijama iz ove serije, mlada španjolska umjetnica, progovara ne samo o holokaustu, već o zlu općenito, one su njen pokušaj razumijevanja onoga što joj je potpuno nerazumljivo.
«Imala sam osam godina kad sam prvi put čula za Drugi svjetski rat.
Tata ne govori mnogo. Nitko ne sluša osim mene.
Slušam ga kako govori da su ljudska bića užasna i to je teško razumjeti.
Ono što se događa u filmu koji gledamo je stvarno.
Jednako stvarno kao ja i moj tata, kao naša sigurna bijela kuća s ružnim podovima hladnima za moja stopala.
Taj je trenutak otvorio rupu koju sam od tada kopala sve dublje.
Nisam pronašla kraj jer ih ima previše.
Ovaj projekt je samo jedan od njih.»
Njene crno bijele fotografije povezuju suvremeni trenutak s povijesti. One prikazuju trenutak spajanja stvarnog i nestvarnog, povijesnog i suvremenog, tjeskobe s estetskim. Ove izuzetno jake i izražajne fotografije nude potpuno novi pogled na povijesni događaj stradanja, rušenja i uništavanja jednog dijela čovječanstva.
Izložba se održava pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj.