Iako živimo u tehnološki naprednom 21. stoljeću, primjeri strahota kojima smo svakodnevno svjedocima podsjećaju nas da je pred svima nama još dalek put prema inkluzivnom i doista tolerantnom društvu, u svakom smislu te riječi.
Novi izumi, širenje tehnologije i nove spoznaje dio su naše svakodnevice. Globalne i društvene promjene prouzročene ekonomskom i moralnom krizom opažaju se danas u svim aspektima čovjekova života, a pitanje integriteta i integriranja dovelo nas je do novih izazova u očuvanju vlastitoga nasljeđa te u upoznavanju drugih kultura, vrijednosti i običaja.
Tolerancija mora postati imperativ društva. Kao što je navedeno i u definiciji UNESCO-a: '...To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima...' Ona je također i '... vrlina koja mir može učiniti mogućim i doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira...'
